Unatoč velikim gubicima u ratnim godinama, požrtvovanošću pojedinaca spašena su značajna djela likovne umjetnosti koja su nekada činila bogatu i raznoliku zbirku franjevačkog samostana u Vukovaru. I danas, iako u manjem opsegu, ova zbirka pruža uvid u kontinuitet života i djelovanja franjevaca u gradu Vukovaru i okolici. Ona je svojevrsni dokument duhovnosti, kulture, umjetničkih strujanja i transfera, mode i ukusa. Ova sudbinska povezanost grada i franjevaca leži u činjenici da franjevci od 1695. godine upravljaju glavnom i jedinom župom grada kroz više od 300 godina.

Samostanska i ujedno župna crkva prati razvitak i širenje grada i tijekom vremena doživljava niz preinaka i proširenja. Iz male barokne samostanske crkve izrast će krajem 19. stoljeća župna crkva veličine jedne katedrale i dobiti svoj konačni oblik.

Iz opustošenog grada nakon oslobađanja od Osmanlija, koji pred kraj 17. stoljeća broji svega 57 katoličkih kuća, izrasta za samo pola stoljeća grad koji je sjedište Srijemske županije, središte vukovarskog vlastelinstva, grad plemića, županijskih i vlastelinskih službenika, bogatih građana i trgovaca, razvijenih cehova, cilj brojnih migracija iz zapadne i srednje Europe.

Gospodarska moć grada i njegovih stanovnika te njihov socijalni status odražavaju se i u bogatstvu župe i samostana i njihovom umjetničkom inventaru, a njegov položaj na važnim čvorištima i luka na Dunavu omogućit će nesmetan transport umjetnina i ideja iz europskih centara. Tako kroz stoljeća nastaje ova raznolika i vrijedna galerija slika u kojima se ističu zbirka oltarnih pala, djela domaćih, udomaćenih i putujućih slikara te djela iz različitih europskih centara.